
Odlomak iz romana Sahib 2.0
S pravom nezadovoljni Erle,
Priznajem da previše Vašeg vremena i strpljenja trošim na detalje koji nemaju veze s ciljem mog boravka ovde, ali naš dil mi to dopušta. Rekli ste da od mene očekujete da posmatram i opisujem u maniru Vašeg prijatelja. Što sve vreme činim. Ali naravno da sve vreme pratim i trag.
Evo primera.
Otac Nikita, poznatiji kao Ruski Pop, primio me u svojoj kancelariji zatrpanoj knjigama tačno u dogovoreno vreme.
Pre nego što je progovorio, dao mi je znak da se soba prisluškuje. Zatim me je pitao za razlog dolaska, iako mu je to već od ranije bilo poznato. O Tomi zna da je u manastiru Dobrun, u Bosni, blizu granice sa Srbijom. Zna ponešto i o razlozima zašto je napustio studije, ali to je privatna stvar, pa neće o tome. To je osetljivo pitanje, nakon celog niza afera koje su potresle Crkvu. Prost svet veruje svemu što pročita na internetu, a internet je veliko zlo. Sotona je uzeo oblik veštačke inteligencije. Možda sam video slike iz episkopskog dvora, zlatni nameštaj, zlatni escajg, zlatni okvirovi za slike, zlatne brave na vratima, ali to je sve pozlata, ne treba verovati svemu što se vidi. Danas sve može da se montira. Niko više nema potrebe nikoga da prisluškuje, sad svačiji glas može da se napravi i da se najčasnijem svešteniku metnu u usta najpoganije reči. Ako sam čuo za onog jednog sveštenika što je skupa s veroučiteljem uhvaćen sa punim gepekom marihuane, to je preterano. Šta može da stane u jugin gepek, ništa.
Nakon svake rečenice gospodin Nikita bi trepnuo okom. Nisam odmah shvatio da mi namiguje, mislio sam da ima neki urođeni tik. Crkvu obeđuju oni što su izgubili veru. Ako je istina da se preko sodomije parohije dobijaju, zašto je Toma nije dobio? Greši svako ko veruje da je Srpska pravoslavna crkva u krizi. Pa Sinod ima bolji vozni park od Vlade. Nema vladike ispod sto kila žive vage, bez krsta i brojanice. A što se pedofilije tiče, u svakom žitu ima kukolja. Izgleda dete, a u duši razvratnik. Zamera se episkopima što daju blagoslove i odlikuju ratne zločince, kao da Hrist nije isto činio s kurvama.
Tu se tri puta prekrstio, pa me pitao koje sam vere i jesam li kršten, a kad sam odgovorio, rekao je da nisam ja za to kriv i dao mi sa stola neke letke sa cenovnikom krštenica i turističkom ponudom za obilazak manastira. I na kraju, kad sam već mislio da sam uzalud dolazio, dao mi je kutiju knjiga koje je Toma ostavio u svojoj sobi u domu. Jedva sam čekao da izađem, da je otvorim.