Očito, gdje ne treba velike pameti za čitanje, ne treba je ni za pisanje.
Odlomak iz knjige Viva sexico
Ova je knjiga napisana za generaciju djece rođene uz ratove devedesetih, na pragu svijeta spremnog da im opustuši živote ostavljajući ih bez duhovne ljepote i jasnog smisla; svijeta koji zaglušujuće glasnim čitanjem svetih knjiga oslobađa pojedinca obaveze da između uzroka i posljedica pronalazi veze i utvrđuje zakonitosti, jednako kao što kroz medije (elektronske i štampane), svodi egzistenciju na trenutno i neupitno zadovoljavanje lažnih i banalnih potreba. (odlomak iz knjige)
Viva sexico, knjiga iz tri dijela: „Cosmoboy“, „Seksikon“ i „Seksresionizam“, na skoro 400 strana, bavi se temom seksa i erotike u patrijarhalnom društvu. Sveprisutnom ironijom, ova knjiga provocira, ismijava, i nasmijava. Jer sloboda počinje tamo gdje prestaje strah! VIVA SEXICO!
Cosmoboy želi biti kreator novih prostora!
Nešto poput Visokog predstavnika Evropske unije u Bosni i Herecegovini.
Za to su mu potrebni: jastuci i mašta.
Jastuke će staviti jedan na drugi, trbuhom će leći na njih, raširiti ruke i noge, i balansirati.
I..?
Cosmoboy nije Cosmogej, a otuda je očigledno da za kreiranje novih prostora nisu dovoljni
jastuci i mašta. Osim ako ne zamisli sebe kao cosmocuru.
Kao Cosmobojanu.
Dakle, Cosmobojana zida stub od jastuka, baca se trbuhom na njih, održava ravnotežu
(kao padobranka u slobodnom padu!) njen dragi prilazi joj sprijeda, tenzija raste…
Tu ipak nešto ne štima: kako je on uzima sprijeda, ako ona leži potrbuške?
Cosmobojana ne odustaje. Nije li zapisano: “koristite puno jastuka i mašte”.
Zamišlja dečka koji dubi na glavi, čelom okrenut jastucima na kojima Cosmobojana balansira.
Da! To je poza u kojoj je on praktički uzima sprijeda. Da nema njega, ona bi pala sa jastuka.
Da nema nje, on bi se odavno prevalio. Ovako, uzajamno se održavaju u ravnoteži i intenzivira
se osjećaj pripadnosti.
Cosmobojana ipak mora postaviti jedno pitanje naglas: testiraju li člankosmopisačice ovakve ideje na sebi?
Da li je autorica zaista intenzivirala osjećaj pripadnosti balansirajući na jastucima, poduprta penisom?
Prođu li ovakvi tekstovi neku kolektivnu redakcijsku provjeru?
Ili je sada normalno podupirati tvrdnje maštom umjesto iskustvom i činjenicama? Dobijaju li se, ako je takva praksa, honorari za maštanje?
Jer, možda bi Cosmoboy čitalačku karijeru mogao nastaviti autorskom.
Očito, gdje ne treba velike pameti za čitanje, ne treba je ni za pisanje. Možda bi on sa svojim
zakržljalim muškim mozgom na stranicama svog omiljenog magazina mogao kreirati još novije prostore užitka. Uz puno jastuka i mašte.
Naprimjer:
Stavite jastuke ispod bubrega, i balansirajte na njima. Prethodno ste u zamračenoj sobi stavili kandilo na čelo. Dok on prodire u vas odozada (upotrijebite maštu!) tenzija koju osjećate dok pazite da se kandilo ne prevrne i ulje ne prospe po postelji intenzivirat će vaš osjećaj pripadnosti.
Ili: Stavite jastuke pod trbuh, i dok vam on stimulira g-točku ne pomažući se rukama, vi pokušajte udjenuti konac u iglu.
Tenzija koju budete osjećali dok konac bude prodirao u iglu intinzivirat će vaš osjećaj pripadnosti.
Ili: Stavite puno jastuka pod trbuh, a prije toga jedno par jaja pod jastuke. Jasno je da ćete morati balansirati na nečem drugom osim na jastucima, ako ne želite slomiti jaja. Tenzija koju ćete
osjetiti u točki oslonca intenzivirat će vaš osjećaj pripadnosti.
Kome?
Onome ko prodire u vas. Dok vi lebdite raširenih ruku i nogu.
Međutim, ako imate maštu, ne trebaju vam ni jastuci ni partner.
Možete pripadati bilo kome.
Možete zamisliti Oca nacije kako prodire u vas, i intenzivirat će se vaš osjećaj nacionalne pripadnosti.
Ili, sa kandilom na čelu, možete maštati da vas uzima sveti duh.
Ako imate maštu, možete sve. Ako nemate, onda možete kupiti Cosmo. On će maštati umjesto vas.
Najzad, zar nije ljepše balansirati na penisu u Cosmu, nego na ivici dostojanstva, u životu?