Kolumne

Otmica Evrope

Otmica Evrope1

Formia je mjesto gdje voz na pola puta iz Rima za Napulj ugleda Tirensko more. Sa stanice turisti dalje idu na trajekt za Ponzu, ili Via Apiom na plaže u nekada mondensku Gaetu. U Formiji je potjera stigla rimskog filozofa i senatora Republike, Marka Tulija Cicerona, i ubila ga u vili porodice Rubino na obali mora. Kao dokaz obavljenog zadatka poslala je njegovu odsječenu glavu i desnu šaku naredbodavcu Marku Antoniju u Rim. Tijelo je ostavljeno psima, pa je tako jedan od najvećih rimskih filozofa ostao bez groba.

Grob je u tom kraju Italije ionako privremeno boravište umrlih. Groblje u Gaeti je parcela rastresite zemlje s humkama koje liče na povrtne lijehe okružena lavirintom hodnika u visokoj zidanoj ogradi. Pokojnik, nakon što odmori deset godina u zemlji, koliko je dovoljno da od njega ostanu samo kosti i zubi u humusu, otkopava se i nakon finog četkanja preslaguje u metalnu kutiju za cipele veličine 50. Lijeha se pripremi za novo tijelo, a kutija za cipele prenese u kapelice kojima se završavaju hodnici lavirinta. Tu se odlažu na neodređeno vrijeme, u pretince koji podsjećaju na bankovne, samo što umjesto ključaonice imaju sliku pokojnika, viseću vazu za plastično cvijeće i električnu svjećicu. Što je porodica umrlog bogatija, to je pretinac veći. Najbogatiji mrtvaci, međutim, uopšte ne obitavaju u ovim favelama pokojnika. Oni imaju svoje masivne grobnice izvan lavirinta, ušuškane među čemprese i kiparise, s mramornim anđelima, svecima, isusima i marijama, na terasama okrenutim moru, koje je također grobnica, za očajnike iz Afrike.

Koncept rekompostinga ovdje nema pristalica. I najradikalniji ekolozi radije će trošiti energiju na rezanje drveta i kamena ili na spaljivanje tijela, nego što će dopustiti da se raspadne u zemlji i pretvori u hranu za cvijeće. Stroga lica mrtvaca na pločama grobnih fioka ne dopuštaju zajebanciju sa trojicom sudija iz podzemnog svijeta umrlih. 

Njihovu majku, Evropu, feničansku princezu, oteo je sa Libanonske plaže i silovao gospodar Olimpa Zevs, maskiran u bika. Na Ticijanovoj slici ona mu se drži za rog, u pozi koja govori više od hiljadu riječi. Renesansa je pravilno čitala priče o religioznoj strasti. Jahače apokalipse udavila je valovima celulita.

Silovana Evropa ne rodi čudovište, pola čovjeka pola bika, što je također bila opcija u oplodnjama bogova i smrtnika, nego čovjeka, štaviše kralja Krete, Minosa. Njena snaha, Minosova žena, bude kasnije kažnjena zbog muževljeve gluposti. Razljućeni Posejdon, da kazni i ponizi glupog kralja koji ga je pokušao izigrati u igrama oko prijestola, učini da se kraljica zaljubi u bika, ovog puta pravog. Dedal joj načini drvenu kravu u koju ona uđe i namjesti se ljubljenom da je obljubi. On to naravno i učini, jer mu se kao rasnom biku više dopada rasna drvena krava nego ljudska kraljica, koja sad ipak rodi čudovište – čovjeka s glavom bika, Minotaura. Kralj tog zakonitog nasljednika zatvori u Lavirint i počne hraniti mladim Atinjanima i Atinjankama. Zatvori i graditelja Lavirinta Dedala, da ne bi odao tajnu izlaza iz gubilišta. Dedal sa sinom svejedno pobjegne, krilima koje napravi od perja i voska. Sin visoko iznad mora ne posluša oca, zanesen visinom poleti prema Suncu koje mu istopi vosak, što po zakonima fizike nije moguće, jer, to zna i svaka stjuardesa, zrak s visinom postaje sve hladniji. Fizika, i uopšte nauka, po Ciceronu i Epikuru, oslobađa sujevjerja, rješava straha od smrti i štiti od neugodnih posljedica neznanja, dok nas mit očito obeshrabruje u pokušajima da naselimo Olimp. Zato se Ikar i strmoglavi u more, ali svejedno njegov kip krasi fasadu komande srpskog vazduhoplovstva. To je vazduhoplovstvo tri puta bilo uništavano na zemlji prije nego je uopšte poletjelo, u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u napadu NATO-a na Jugoslaviju uoči trećeg milenija. Aktuelna srbijanska vlast, međutim, opet kupuje polovne ruske borbene avione, dok se klinike za djecu, žene i duševne bolesnike u Srbiji raspadaju od starosti. Vidite li vezu između zaskakanja bikova na djevojke i ljubavi diktatora prema svojim narodima?

Gospodar Olimpa osim u bika pretvarao se, da bi oplođivao žene, u: labuda, zakonitog muža, satira, djevojku, oblak, zlatnu kišu… Isusov otac očito se nije u Nazaretu proslavio originalnošću, ali veliki broj Evropljana i dalje vjeruje da za razliku od Zevsa taj Jedan i Jedini zaista postoji. Oni čak nalaze opravdanja za Abrahama kad se ovaj dokazujući vjeru u Milostivog Sadistu sprema zaklati vlastito dijete. Hristov otac iživljavao se nad jadnim Adamom i Evom stavljajući ih na blesave testove, a da bi spriječio prajd spržio je atomskom bombom Sodomu i Gomoru, kaznivši za grijehe odraslih čak i svu djecu zajedno sa stokom, mačkama i psima.

Zadojeni ovim veselim i poučnim pričama konzervativni Poljaci zabranjuju danas abortus, brkajući život sa božijom kaznom. Koliko pravovjerne žesti što se Sumrak Stefani Mejer ubacuje u školske lektire, toliko ih veseli što se Bokačov Dekameron iz njih izbacuje. Dekameron je, tvrde znalci, prepjevan Ciceron. Bokačo se 200 godina prije nego je Vazari skovao naziv renesansa zalagao za oslobođenje žene, razvoj govorništva, odbranu od feudalnog i crkvenog nasilja, vladavinu razuma, uskrsnuće ideje o prirodi, uspostavljanje političke jednakosti, emancipaciju pojedinca… Ali u prodavnici suvenira u Gaeti, na brdu gdje je Eneja sahrano svoju dojilju, na ukrasnim tanjirima više je Musolinijevih portreta nego Ciceronovih.

Vladavini razuma stoji na putu raspelo na zidovima učionica. U školama širom Evrope budući građani Unije ne uče, međutim, da je simbol krsta evoluirao iz drevnih kipića falusa, u obliku izokrenutog slova T. O tome govori 1786. godine u Londonu objavljena i pod pritiskom javnosti odmah povučena iz prodaje knjiga Ričarda Pejna Najta Diskurs obožavanja Prijapa. Najt, član Društva diletanata, koje je finansiralo i ohrabrivalo rana arheološka otkrića iz vremena kad su bikovi bili bogovi i obratno, i sam je bio zatečen reakcijom. U svom diletantizmu on je vjerovao da čini poklon nauci kad ukazuje na veze papinstva i paganstva. Ali kako nauku približiti djeci koja raj zamišljaju kao Diznilend? Nije li zla vila Grdana iz Uspavane ljepotice samo verzija boginje svađe Eride? Spasavanje vojnika Rajana i cijeli žanr Dan-De filmova sastavni je dio modernog evropskog obrazovanja, ali onaj minut iz dokumentarnog snimka dvosatne Parade pobjede sa Crvenog trga 24. juna 1945. – kad sovjetski vojnici pred Lenjinov mauzolej bacaju jednu na drugu 201 zarobljenu zastavu sa svastikama u orlovim kandžama – arhiviran je u evropskim školskim bunkerima pod slovom propaganda. Zanošenje Evrope udesno svakako ima veze s njenom odlukom da gleda na istok žmireći. Odgojena na bajkama u kojima sinovi silovanih djevojčica postaju uz blagoslov silovatelja kraljevi i sudije, njena desnica vrlinu ne vidi kao savez razboritosti, hrabrosti, pravičnosti i umjerenosti, nego kao pakt s mediokritetstvom. Kakve razboritosti ima u nacionalizmu, kakve hrabrosti u kristalnoj noći, kakve pravičnosti u bankarskom lihvarenju, kakve umjerenosti u briselskim platama?

I kakvog poštenja u miroljubivosti koja živi od prodaje oružja? Evropska unija je treći izvoznik, nakon Amerike i Rusije. I njeno sjeme sije smrt po Siriji, Libiji, Avganistanu… Boginju rata i mudrosti Atenu rodio je Zevs izvukavši je iz glave, lijen valjda da se pretvara u lava i siluje sovu. S tom glavom očito nešto debelo nije bilo uredu, inače bi boginja mudrosti valjda bila boginja mira. Najveće od svih homerskih pitanja jest zašto njen otac nije silovao i drvenog konja ostavljenog pred kapijom Troje. Ko zna iz kakve se njegove strasti na početku opsade Sarajeva rodila ona krmača s dvanaest bradavica na pocinčanoj cijevi ispod tanka s vodom. Nju bi vozač parkirao pred svoju kuću, pa dok se komšiluk tiskao oko dvanaest tankih curaka, debelo crijevo punilo je burad u njegovom dvorištu. Poslije bi tu vodu velikodušno dijelio slabima koji su u tiskanju oko cisterne ostali praznih kanistera. Pobožnost je Evropljane naučila kako se milostinjom iskupljuje razbojništvo.

Jugoslavija je nestala u eksplozijama granata koje je njena vojna industrija decenijama ranije prodavala nesvrstanim. Kad je jedna od fabrika smrtonosne robe u okolini Sarajeva nedavno ponovo otvorena, da opet izvozi smrt u zemlje pokreta nesvrstanih, prednost pri zapošljavanju dobili su sinovi očeva poginulih u nedavnom ratu od municije proizvedene u njoj. Junak Vergilijeve Eneide doveo je preživjele iz trojanskog genocida u Italiju. Izbjeglice su osnovale Rim. Kada je Njemica Carola Rackete na holandskom brodu spasila 42 libijska migranta protivno talijanskim zakonima i kampanji dučeglavaca, vladajuća holandska desničarska partija pozdravila je njeno hapšenje. Holandski bataljon u Srebrenici mirno je gledao prenos genocida uživo. Na toj slici Evropa nosi hidžab, a Bog plavi šljem.

Desnica docrtava 12 zvjezdica.

1Dear Nenad, 

We would like to invite you to a project that comes from our history and wants to think forward: an essay project on Europe today.  

Lisbon, Santa Apolonia train station, June 8th in the year 2000: The Literature Express Europe 2000 is christened with champagne. It sets off on its journey across Europe with you and one hundred colleagues and the team. We change trains, their track gauges, countries, cities and stations. We cross Portugal, Spain, France, you speak in the European Parliament in Brussels and visit the world exhibition in Hanover. On a rail route that was especially reopened for the Literature Express, the train leaves Poland and is warmly welcomed in Kaliningrad with folk dances. Vilnius welcomes us with Free Jazz. In a wide arc we cross Latvia, Estonia, reach St. Petersburg, Moscow and change one last time train and gauge in Brest Litovsk in Belarus to reach Berlin via Warsaw.Six weeks we drove through Europe to experience Europe; in conversations with each other and with the audience. A text from each of us traveled as a constant and met in 19 cities with an always variable audience, which reacted in different ways. We ate and drank a lot and well, and cultural treasures were visited.The world, well Europe, seemed open. We crossed borders without controls. There was even talk of the end of history, because East and West were no longer hostile to each other. The wars in the former Yugoslavia did not really fit into the general euphoria, but they had just ended, and the new states of the former Yugoslavia represented the largest group of participants.

And today? What has become of all this, our energy, hope and joy of those bygone days? Strong centrifugal forces are at work in Europe, and not only in the EU. Old spirits that were thought to have been overcome are back. National egoisms and nationalisms shape the picture and the discussions. Racist, anti-semitic, homophobic and anti-immigrant tendencies have steadily increased in recent years. What about the idea of Europe, the united Europe, even in the face of a globalized and digitalized world? Is the idea of Europe becoming alien to us or to others? or has it been so for a long time? Is Europe being mugged? And if so, who are the marauders? And what are they robbing? And there are the many who oppose these tendencies, and there is us, who want to initiate a Europe-wide conversation about it. 

We invite you: to write an essay on Europe and to retell the myth of the “Abduction of Europe”. 

The text should be five manuscript pages long (about 1800 characters, including spaces) and should be completed by 1.7.2021. We will initially publish the texts online in German translation in mid-September.  

The essays will be read and discussed throughout Europe. We have asked partners and colleagues to make the publications possible in their own languages as well. This process is currently still open. Interest in doing so exists so far in Slovenia, Spain, the Netherlands, Serbia and Germany. On condition that you agree, we would be able to provide all texts in your language and in German translation to the interested partners in Europe by September this year. Translations into other languages will follow. 

In the end, it would again be a corpus of texts that could be read and discussed in various ways:

The Literature Express Europe 2.0

We hope very much to win your approval for this idea and greet you

Thomas and Christiane