Poezija remontizma

Satira

Poezija remontizma

Izbor iz satirične poezije

Columnia pictures

U kolumni svakoj ja sam onaj prorok
Što hrani vrlinu utovljenim grijehom.
Ja sam strah i trepet za glupost i porok
Jer milujem žalcem i bičujem smijehom.
Ehom, ehom.

Ja branim principe iz zasjede smjelo.
Ja sam vertikala, nepotkupljen bludom.
Lijem tjedno jednom vrele tinte vrelo
Na braniku pravde, s isukanim sudom.
Udom, udom.

Sa perom na gotovs, slušam, čitam, gledam.
Uvijek i o svemu imat mi je stav.
Riječi, ko regrute, u redove redam.
Karakter mi svaki riče kao lav!
Av, av, av.

Nastavi čitati

Ruke i obrazi

Kolumne

Ruke i obrazi

Dva plakata, stradanje i marketing

1.

Fotografija iskorištena u kampanji za memorijalni centar Potočari jedna je od najpotresnijih i istovremeno najnježnijih fotografija na temu ljudskog stradanja viđenih u Sarajevu. Blagost s kojom šaka u bijeloj rukavici drži mrtvu tamnu ruku, kao dječiju, zaštitnički, s beskrajnim poštovanjem za patnju, kao “malo vode na dlanu”, razoružava i najtvrdokorniju neosjetljivost.

Kao dokument, ova fotografija bilježi trenutak iz svakodnevnog rada na otkrivenim masovnim grobnicama, ali njena je snaga manje u dokumentarnosti a više u poetičnosti. Pokret kojim (istina, u rukavici!) živa bijela ruka podiže i čuva mrtve prste, pocrnjele u zemlji, inspirisan je brigom da se ubijanje slabih, nevinih i nezaštićenih ne sakrije, ne zaboravi i ne oprosti.

Poruka je univerzalna: potamnjela ruka može pripadati dječaku iz Srebrenice jednako kao i djevojčici iz Somalije.

Nastavi čitati

Rimovanje i imovanje

Kolumne

Rimovanje i imovanje

Kratka uputa o u pisanju himne za pare…

Kako drugačije, nego slučajem, objasniti tu stvar da čovjek, Bosanac, 46 godina, neopredijeljen, demobilisani borac, nastavnik književnosti, podigne glavu kad je niko ne diže – jer svi hodaju pognuti, što zbog hladnoće, što zbog brige, što zbog bljuzge kroz koju gacaju glavnom ulicom glavnog grada Bosne i Hercegovine (podigneš glavu, i bljac! puna cipela slane kaše, žabi do koljena, konju do ramena) – i vidi na zgradi Narodne banke zastavu i dva čovjeka iznad nje kako čiste snijeg sa fasade.

Nastavi čitati

Pozorište

Aladin

Prve scene predstave za djecu, izvedene u Pozorištu maldih Sarajevo, u režiji Kaće Dorić

Lica:
Zli čarobnjak Abanazar
Dobra vila Bulbulzada
Aladin
Udovica Perhunisa, njegova majka
Njen pomoćnik Viši-Voši
Jasmina, princeza
Sultan, njen otac
Ibrahim i Mustafa, tajni policajci
Džinidžin, duh iz lampe
Građani i radni narod

Nastavi čitati

Otac moje kćeri

Proza

Otac moje kćeri

Prvo poglavlje romana o postjugoslavenskoj tranziciji

1.
Nije na dnu svake rupe Zemlja Čuda. Život se nastavlja, kao sapunica. Ustajem u sedam, budim se u osam. Hrfššiihhhhfšš… Jebo me Tito ako ti nisi komunjara. Pokretna kolekcija plastičnog mesinga. Dajem otkaz!

Nastavi čitati