Nazdravljanje mumiji
(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW) Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske pločNastavi čitati
Zlatna sponzoruša
Osvrt na knjigu Bosanska piramida sunca Semira Osmanagića
Iz namjere da javnosti u jednoj ozbiljnoj formi predstavi svoju tezu i argumente koji joj idu u prilog Semir Osmanagić je objavio knjigu Bosanska piramida sunca na čijoj se korici, kao Zlatni sponzor, potpisuje… (strpljenja!).
U uvodu autor kaže da su prostori današnje Bosne i Hercegovine, te Jadranskog bazena bili posebno važni i energetski vrlo potentni za drevne razvijene civilizacije. Te civilizacije su zato, zbog te energetske potentnosti, gradile tu, u Bosni i Hercegovini, piramide. Kad se prije 12.000 godina otopio led, more se podiglo za nekoliko stotina metara, i piramide se potopljene. Kad se poslije more povuklo, piramide su prekrili zemlja i rastinje. Autor obećava da ćemo od nekoliko dostupnih sličica moći naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji čini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheološkim draguljem.
Mozaik se, međutim, ne sastoji od sličica, nego od komadića obojenog tvrdog materijala.
DNK
U prvom poglavlju autor uvodi u svoj dokazni postupak DNK. Poziva se na višegodišnje istraživanje američkog tridesetogodišnjeg naučnika. Njegova, i slična, istraživanja pokazala su da je ljudska rasa stara 150.000 godina, i da joj kolijevka u Africi. Epska priča počinje sa afričkim Bušmanima, kaže autor. (Zašto epska?)
Američka mreža PBS emituje istraživanja (kako se istraživanja mogu emitovati?) i doživljavaju nezapamćeno interesovanje. Onda autor dobija jedan e-mail od jednog Puljanina, koji tvrdi da su današnji Baski i današnji Hrvati i dijelom stanovnici BiH, kao potomci Ilira, najstariji narodi u Evropi, i da vode porijeklo od Atlantiđana. Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, koja je s prekidima trajala punih 17.000 godina.
Vremenska petlja
Prve epizode romana o putovanju troje studenata kroz lavirinte bosankohercegovačke istorije
Prolog:
Ko ima uši neka čuje
Ko ima oči neka gleda
Ko ima čime, neka pljuje
Neka zviždi i neka ne da
Da mu navuku ovčije runo
I uši izvuku magareće.
Vrlini pravoj lakše je puno
Krenuti težim putem do sreće.
BH20ptimizam
Marokanski čudotvorac u sarajevskoj Zetri
Ovih dana u sarajevskim trolejbusima koji sa Zetre kloparaju prema Otoci i Dobrinji neupućeni kolumnista i nastavnik književnosti začudiće se jednoj neobičnoj pojavi: većina putnika grli u krilima ili stišće među koljenima boce i čitava pakovanja flaširane vode patriotsko-hemijskog naziva BH2O, proizvođača Sarajevske pivare.
Kad svoje čuđenje podijeli s prijateljima, izazove smijeh: vjerovatno je posljednji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji ne zna za Marokanca Mekija Torabija (valjda se tako izgovara).
Navodno, ali teško je razumnom čovjeku (i prosvjetnom radniku pritom), povjerovati u to – hiljade oboljelih ljudi svakog dana čeka od jutra do sutra da im Torabi energijom koju prima s pet planeta istjera bolest iz njihovih namučenih tijela. (Namučenih, između ostalog, i čekanjem pred Zetrom, i borbom za bolje mjesto, i požurivanjem organizatora da što više molilaca prođe ekspresnu terapiju.) A vodu BH2O, navodno, kupuju građani BiH nakon audijencije, penju se s njom na tribine Zetre, i dižu svi na određeni znak iznad glave da je čudotvorac opčara, ozrači, blagoslovi (teško je školovanom naći riječi za taj energetski transfer) i učini ljekovitom.
Kapetan Džon Piplfoks
Prve dvije scene pozorišne drame za djecu izveden u Pozorištu mladih Sarajevo, u sezoni 2010/2011, po motivima radio-igre Duška Radovića, u režiji Kaće Dorić
Lica:
Kapetan Džon Piplfoks
i posada:
Kuka (jurišnik) umjesto šake kuka kao udica
Kutljača (kuhar) nema glasa, i kad viče – šapuće
Karmanjola (svirač) ne muca samo kad pjeva
Kormilo (kormilar) nema uho, krije to kapom nahero
Korpa (osmatrač) kožni povez na oku
Kesa (blagajnik) drvena potkoljenica
Kuta (doktor) blag i smiren od sedativa
i još:
Tri ministra
Brodolomnik
Kraljica Brzogovorećih žena
Mauki i Naoki
glas Čatrnje Grooge
Sedmoglava Ala Čudovište
Ela
Poezija remontizma
Izbor iz satirične poezije
Columnia pictures
U kolumni svakoj ja sam onaj prorok
Što hrani vrlinu utovljenim grijehom.
Ja sam strah i trepet za glupost i porok
Jer milujem žalcem i bičujem smijehom.
Ehom, ehom.
Ja branim principe iz zasjede smjelo.
Ja sam vertikala, nepotkupljen bludom.
Lijem tjedno jednom vrele tinte vrelo
Na braniku pravde, s isukanim sudom.
Udom, udom.
Sa perom na gotovs, slušam, čitam, gledam.
Uvijek i o svemu imat mi je stav.
Riječi, ko regrute, u redove redam.
Karakter mi svaki riče kao lav!
Av, av, av.
Ruke i obrazi
Dva plakata, stradanje i marketing
1.
Fotografija iskorištena u kampanji za memorijalni centar Potočari jedna je od najpotresnijih i istovremeno najnježnijih fotografija na temu ljudskog stradanja viđenih u Sarajevu. Blagost s kojom šaka u bijeloj rukavici drži mrtvu tamnu ruku, kao dječiju, zaštitnički, s beskrajnim poštovanjem za patnju, kao “malo vode na dlanu”, razoružava i najtvrdokorniju neosjetljivost.
Kao dokument, ova fotografija bilježi trenutak iz svakodnevnog rada na otkrivenim masovnim grobnicama, ali njena je snaga manje u dokumentarnosti a više u poetičnosti. Pokret kojim (istina, u rukavici!) živa bijela ruka podiže i čuva mrtve prste, pocrnjele u zemlji, inspirisan je brigom da se ubijanje slabih, nevinih i nezaštićenih ne sakrije, ne zaboravi i ne oprosti.
Poruka je univerzalna: potamnjela ruka može pripadati dječaku iz Srebrenice jednako kao i djevojčici iz Somalije.
Rimovanje i imovanje
Kratka uputa o u pisanju himne za pare…
Kako drugačije, nego slučajem, objasniti tu stvar da čovjek, Bosanac, 46 godina, neopredijeljen, demobilisani borac, nastavnik književnosti, podigne glavu kad je niko ne diže – jer svi hodaju pognuti, što zbog hladnoće, što zbog brige, što zbog bljuzge kroz koju gacaju glavnom ulicom glavnog grada Bosne i Hercegovine (podigneš glavu, i bljac! puna cipela slane kaše, žabi do koljena, konju do ramena) – i vidi na zgradi Narodne banke zastavu i dva čovjeka iznad nje kako čiste snijeg sa fasade.
Aladin
Prve scene predstave za djecu, izvedene u Pozorištu maldih Sarajevo, u režiji Kaće Dorić
Lica:
Zli čarobnjak Abanazar
Dobra vila Bulbulzada
Aladin
Udovica Perhunisa, njegova majka
Njen pomoćnik Viši-Voši
Jasmina, princeza
Sultan, njen otac
Ibrahim i Mustafa, tajni policajci
Džinidžin, duh iz lampe
Građani i radni narod
Bumbar car i car vodonošar
Prve scene pozorišne igre za djecu, izvedene u Pozorištu mladih Sarajevo, u režiji Kaće Dorić.
Uloge:
Car Bumbar
Carica Batkica
Car Vodonoša
Carica Nastasja
Princeza Maša
Princ Venja
Čarobnjak
Stonoga Goga
Mulen Puž
Leptir Lir
Ministar, kuhar, posluga. Cvjetovi, bube, gljive…
(Poslije sedamnaest godina…)
Viva sexico
Odlomci iz knjige. Cosmoboy, Sexikon, Sexpresionizam.