Nazdravljanje mumiji
(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW) Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske pločNastavi čitati
Dildo od čitanke
Ističe osma godina kako se čitanka za sedmi razred (NAM, Tuzla) i dalje koristi u najvećem broju škola koje rade po tzv. federalnom planu i programu.
“Dildo je nevibrirajući uređaj, koji oblikom i veličinom podseća na penis. Izraz se prvi put pojavio u pisanom engleskom jeziku 1616. kada je štampana drama Bena Džonsona pod nazivom Alhemičar napisana 1610. Vilijem Šekspir je ovaj izraz upotrebio u svom komadu Zimska priča iz 1610. Senjor Dildo je čuvena poema iz 17. veka čiji je autor ozloglašeni libertin Džon Vilimot, drugi Erl od Ročestera.” Tako Wikipedia.
Laza Kostić, stiker
Kako je Zdravko Šotra Lazi Kostiću natakao šešir Milice Jakovljević.
Izvođenje šege
O predstavi Balkanski špijun Dušana Kovačevića u Narodnom pozorištu Sarajevo
Narodno pozorište u Sarajevu odlučilo je da pokaže zube krizi. Publika će gledati umjesto Labudovog jezera balerine na štangi i striptiz, umjesto Bramsa filharmonija će svirati muzičke podloge za karaoke, umjesto operskih arija publika će slušati takmičare u programu Ja imam talent. To će se naime sigurno desiti ako se gledateljstvu s ove scene nastavi podilaziti kursadžijsko-audicijskom poetikom. Ta poetika, razvijana šezdesetih i sedamdesetih na izviđačkim logorovanjima i radnim akcijama obraća se publici s ciljem da je zabavi i nasmijava izvodeći pred njom neku šegu. Prepoznatljivi postupci izvođenja šege su kreveljenje, vulgarne dosjetke, klovnovsko cirkusijanje, namigivanje publici i igranje na stereotipe.
Deveti stih oktave
Santa Maria della Salute Laze Kostića tumačili su pjesnici, naučnici, akademici, psihoanalitičari, kritičari, studenti, svako iz svoje perspektive i za svoju publiku, često zaobilazeći pitanje zašto je napisana i o čemu govori. S poštovanjem i znanjem o njoj su pisali Isidora Sekulić, Radomir Konstantinović, Stanislav Vinaver, Zoran Mišić, Miodrag Pavlović, Milan Kašanin, Mladen Leskovac, Miodrag Popović, Dragiša Živković, Svetozar Petrović, Petar Milosavljević, Zoran Gluščević…1
Ečo šan
Pismo Sinodskom odboru
Poštovani,
Nakon dužeg premišljanja i odlaganja, najviše iz obzira prema blagopočivšim dušama koje ću ovim pismom možda uznemiriti, odlučio sam najzad da s Vama podijelim neka svoja razmišljanja, ideje i prijedloge.
Kršten sam davne 1966. godine, u paketu s novorođenom sestrom, u polupodrumskom podstanarskom stanu u ulici Jovana Popovića broj 4, u Pofalićima. Sjećam se da smo išli oko stola i da je mene otac vodio za ruku.
Tipsovi i triksovi
Zašto UNICEF Srbija promoviše rano čitanje knjiga djeci brošurom koja sadrži notornu glupost. Je li odgovornost za to kolektivna, individualna, komandna? … Nastavi čitati
Čaj od brusnice
Kako iz bezazlene kupovine čaja od brusnice u vrećicama nastaje skica za antropološku studiju o laganju i polagivanju.
Poslala me žena u Peni, po čaj od brusnice za ćerku, rekla pedijatrica da je to dobro za ženske bolesti. I ja odem, nisam ni znao da toliko čajeva ima. Nema od čega nema. Ima pet vrsta brusnice. Neke skuplje, neke jeftinije… Uzmem neku u velikoj kutiji, piše velikim slovima brusnica, baš lijepo dizajnirana kutija, i još piše na njoj Proizvedeno u Bosni i Hercegovini, ima onaj znak, kvalitetan proizvod. … Nastavi čitati
Ako je kog i kojeg, zašto nije tog i tojeg?
Napisao on u sastavu parket od hrastovog drveta, ona njemu ispravila u parket od hrastovog drva. Nije od drveta, nego od drva. Biva, drvo, drva, to je materijal, a drvo, drveta, to je biljka. Komad drva, i grana drveta. Kontaš? Da sam juče umro, ne bi to znao!… Nastavi čitati
Pozorište, navodno
Za stolom u kafani Opera o roletnama na pročelju Narodnog pozorišta
Naruči slobodno duplu. Ja častim. Prošo mi je projekat. Vidiš one roletne na pozorištu? Ne ono Otkrivanje žene, nego ono Cijeli svijet je pozornica, Adiko bank, gdje je 2+2=4. Mi komuniciramo jasno. Biti ili ne biti, pitanje je sad. Kod nas je sve jasno. Adiko bank, gdje je 2+2=4. To sam ja gurao. Kaže šef: nema šansi, nije to obična fasada, to je Narodno pozorište! Samo što ne ustane kad kaže Narodno pozorište. Institucija. Nije goljo neki, kaže, da će propast bez reklame. Na budžetu je, kaže. Šest i po miliona dobija od kantona, ne mora reklame preko imena stavit.
A ja ga gledam, ne mogu sebi doć da je on još uvijek šef. Da se ja pitam, ja bi sve ove što imaju preko pedeset u penziju. Jesil bio Titov pionir, penzija. Prespore su ti, jarane misli za ovako brz vakat. Uspjeh je mjerilo uspjeha.
BiH – kakva država, takvo i obrazovanje
Intervju: Aida Salihbegović, 12/2017. DW
DW: U Bosni i Hercegovini i danas imamo više od 30 škola koje djecu dijele po nacionalnoj osnovi. Jedinstvenog nastavnog plana i programa za svu djecu i dalje nema, a čini se kao da ga još dugo neće ni biti. Vi zagovarate jedan nacionalni integralni sistem obrazovanja, koji bi bio jedinstven za cijelu BiH. Kakav je to sistem?
Nenad Veličković: To još nije sistem. Više je opredjeljenje, alterantiva postojećem, koji očito nije dobar. Podrazumijeva da se etničke različitosti maknu iz fokusa, da ne budu osnov i izgovor za dijeljenje djece. Da jezik nastave bude jedan, fleksibilan za sve razlike. Također, a to je najbitnije, da se (jedno)etnički sadržaji zamijene savremenim temama od opšteg značaja, da se škola okrene budućnosti. To ne znači da poučavanja o nacionalnim ili kulturnim identitetima neće biti, nego da oni neće dominirati, a da će samo poučavanje biti oslobođeno nacionalističke indoktrinacije. Naravno, i svake druge.