Nazdravljanje mumiji
(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW) Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske pločNastavi čitati
Apsolventska sindžirijada
Ima ona jedna vrsta pučkog humora, za koji se teško može reći da je akademski. Naprimjer, ono:
– Haj reci olovo.
– Olovo.
– Na mom k…. bolovo.
I onda ide onaj smijeh, kombinacija rzanja, revenja, njakanja i njiskanja, nešto poput aihrrnjiiiha. Jer ono k ne znači krevet.
Te je vrste nova Tuborgova reklama, 18+, Ko ima duži, Evropom kruži.
Lažni mitronosac
Izvini što kasnim, zarovio sam se nešto bio u internet, u vezi s onom izjavom što je svi citiraju, kardinala Puljića. Išo sam tražit na stranicu nadbiskupije tekst cijele propovijedi, ali nema. A znaš li zašto nema? Zato što čovjek to uopće nije reko. Nema šansi da jedan kršćanin tako govori, a kamoli kardinal. To bi reko samo neko dibidus glup, a ne može glup čovjek postat kardinal.… Nastavi čitati
Vozdra iz NY: Povratak u budućnost
Peta od pet razglednica iz New Yorka, 2008.
Dragi Uredniče,
Izlet na Coney Island za turistu iz Sarajeva započinje kao putovanje u prošlost.
Vikendom, čini se, sva njujorška predgrađa sjednu u vozove i s pikničkim korpama krenu na Okean, i to prizove u sjećanje priču o ćiri kojim je nekada radnička klasa (tada još uvijek razapeta između Boga i Marksa) kroz Sarajevsko polje putovala na vrelo Bosne. Nije teško zamisliti starinske bicikle odbačene u travu, miris kafe iz šišova zabodenih u ognjišta, harmoniku na širokim ramenima i saz u čohanom krilu, fesove, šešire, marame i beretke, ciku djece u zaprljanoj prazničnoj odjeći, lovačke pse svezane uz mlada stabla… Porodični albumi (tako se nekada zvao Facebook) još uvijek su puni požutjelih slika s predratnih uranaka.… Nastavi čitati
Vozdra from NY: Ova noć nije moj dan
Četvrta od pet razglednica iz New Yorka, 2008.
Dragi Uredniče,
Panorama New Yorka noću nije u standardnoj ponudi lovcima na gradske atrakcije. Terasa s koje je moguć ovakav pogled ukotvila se na desnoj obali Hudsona i na nju ne možeš nabasati cikcakajući po Manhattanu. Moraš imati sreću da te neki insajder strpa u kola i proveze kroz jedan od nekoliko tunela ispod rijeke.… Nastavi čitati
Vozdra from NY: Klupus in fabula
Treća od pet razglednica iz Njujorka, 2008.
Dragi Uredniče,
Jedan od najboljih načina da čovjek dođe na ostrvo Manhattan je – pješke. Ako je odsjeo u Brooklineu, onda je najbolji način – preko Bruklinskog mosta. Ta šetnja zaslužuje jedno posebno pismo.… Nastavi čitati
Vozdra from NY: Tutu među biserima
Druga od pet razglednica iz Njujorka, 2008.
Dragi Uredniče,
Vjerovaću da znaš šta radiš kad nastavljaš objavljivati moje impresije iz Njujorka, i neću više trošiti papir na sumnju da to stvarno nekoga zanima. Prelazim žurno na obećani izvještaj iz Muzeja moderne umjetnosti, u daljem tekstu Moma (amer. MoMA).
Ulaz košta oko 27 bamova, što je čista pljačka, iz dva razloga.… Nastavi čitati
Vozdra from NY: O tuki i golubu
Prva od pet razglednica iz Njujorka, 2008. godine
Dragi Uredniče,
I dalje mislim da precjenjuješ moj dar za pisanje reportaža i da par stranica Tvoje novine možeš potrošiti na pametniji način, ali, budući da sam, kako bi rekao Corleone, dobio ponudu koju ne mogu odbiti, ipak evo šaljem nekoliko redova o Njujorku.… Nastavi čitati
Marko Kraljević i leptir
Povodom Šantićevog 150. rođendana
– U nedjelju je 150 godina od Šantićevog rođenja. Jeste da je danas petak, i znamo da si u Gradačcu do večeras, ali ako bi napisao nešto, može i do nedjelje u podne, bilo bi odlično.
Pristojan profesor bi takvu ponudu, naravno, odmah odbio. Dočim književnik za tezgom kolumniste prihvata izazov. … Nastavi čitati
Oproštaj od Profesora
Da bi slika bila potpuna, dodajte ovom trenutnku boje plave i zelene, Mljeta i mirise začina dalekog istoka i zvuk listanja knjige. Andrića ili Sijarića, Šekspira ili Gorana, Ćorovića ili Kranjčevića.
Kad sam u jednoj zajedničkoj šetnji, s teško prikrivenim nestrpljenjem najzad čuo da je pročitao rukopis mog romana, i pitao ga šta misli, odgovorio je: kraj je odličan. Kad sam na to odgovorio, misleći da time odlikujem njegovu čitalačku pažljivost i kritičarsku tačnost, da je kraj dobar jer sam se oko kraja zaista trudio, on je zaključio, s osmijehom: pa potrudite se i oko ostatka.
Zdenko Lešić bio je, i ostaće, mnogima od nas – Profesor s osmijehom. Najdraži. Najvažniji. Bila je privilegija slušati ga, i učiti od njega. Njegova su predavanja bila otvaranje prozora, iz skučenih zidova u svijet. Takve su bile i njegove knjige, iz kojih smo imali šta naučiti i onda kada smo vjerovali da smo naučili i da znamo sve. Šta su i učenje i život ako ne trud oko ostatka?
Stavši jednom prilikom, svojim znanjem i ugledom, iza posla koji je uradilo nekoliko generacija njegovih studenata, on je u jednu rečenicu sažeo čemu bi nastava književnosti trebala da posluži: tome, napisao je, da oplemeni a ne da uplemeni… I ne samo nastava, nego i življenje. To Kaća, Andrea i Lara najbolje znaju.
Za njega je, svejedno da li kao romanopisca, ili teoretičara, ili nastavnika ili predavača, književnost uvijek bila izvor radosti. To zato jer je znao, kao malo ko među nama, da uživa u životu. Poput Sremčevog Kalče, koji
“kad si nastane i stigne prolet, a on sedne pod ševteliju, pa si samo gleda i sluša. Gleda behar i kako procvetalo sve i ozelenelo; sluša devojčiki kako poju tam, odgorke iz lojze, i slavejpile kako poje gor na ševteliju, pa uzme plosku s rakiju anasonliju, pa je sipne u čašku, pa ha da gu popijne, a slavej sa ševteliju otkine cvet, pa se i on zapoje, a cvet odi ševteliju padne u čašku u anasonliju, a on si tag popije i rakiju i cvet od ševteliju (kako mezel'k), pa si i on zapoje…”
Iz tako odživljenog života ne odlazi se u zemlju.
Nego u behar.
Poesia di remonticismo
Tradutto: Rachele Castelluci
Bosnia
(Branko Ćopić)
La Bosnia è una terra gremita di beltà,
dei tremiti della foresta e dell'acqua i bagliori,
ad adornarne le città,
su cui navigano nuvole dai glauchi colori.
Sembra che sia incantata la terra
attraverso cui il drago la fata rincorra.