Nazdravljanje mumiji
(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW) Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske pločNastavi čitati
Poezija remontizma
Izbor iz satirične poezije
Columnia pictures
U kolumni svakoj ja sam onaj prorok
Što hrani vrlinu utovljenim grijehom.
Ja sam strah i trepet za glupost i porok
Jer milujem žalcem i bičujem smijehom.
Ehom, ehom.
Ja branim principe iz zasjede smjelo.
Ja sam vertikala, nepotkupljen bludom.
Lijem tjedno jednom vrele tinte vrelo
Na braniku pravde, s isukanim sudom.
Udom, udom.
Sa perom na gotovs, slušam, čitam, gledam.
Uvijek i o svemu imat mi je stav.
Riječi, ko regrute, u redove redam.
Karakter mi svaki riče kao lav!
Av, av, av.
Ruke i obrazi
Dva plakata, stradanje i marketing
1.
Fotografija iskorištena u kampanji za memorijalni centar Potočari jedna je od najpotresnijih i istovremeno najnježnijih fotografija na temu ljudskog stradanja viđenih u Sarajevu. Blagost s kojom šaka u bijeloj rukavici drži mrtvu tamnu ruku, kao dječiju, zaštitnički, s beskrajnim poštovanjem za patnju, kao “malo vode na dlanu”, razoružava i najtvrdokorniju neosjetljivost.
Kao dokument, ova fotografija bilježi trenutak iz svakodnevnog rada na otkrivenim masovnim grobnicama, ali njena je snaga manje u dokumentarnosti a više u poetičnosti. Pokret kojim (istina, u rukavici!) živa bijela ruka podiže i čuva mrtve prste, pocrnjele u zemlji, inspirisan je brigom da se ubijanje slabih, nevinih i nezaštićenih ne sakrije, ne zaboravi i ne oprosti.
Poruka je univerzalna: potamnjela ruka može pripadati dječaku iz Srebrenice jednako kao i djevojčici iz Somalije.
Rimovanje i imovanje
Kratka uputa o u pisanju himne za pare…
Kako drugačije, nego slučajem, objasniti tu stvar da čovjek, Bosanac, 46 godina, neopredijeljen, demobilisani borac, nastavnik književnosti, podigne glavu kad je niko ne diže – jer svi hodaju pognuti, što zbog hladnoće, što zbog brige, što zbog bljuzge kroz koju gacaju glavnom ulicom glavnog grada Bosne i Hercegovine (podigneš glavu, i bljac! puna cipela slane kaše, žabi do koljena, konju do ramena) – i vidi na zgradi Narodne banke zastavu i dva čovjeka iznad nje kako čiste snijeg sa fasade.
Aladin
Prve scene predstave za djecu, izvedene u Pozorištu maldih Sarajevo, u režiji Kaće Dorić
Lica:
Zli čarobnjak Abanazar
Dobra vila Bulbulzada
Aladin
Udovica Perhunisa, njegova majka
Njen pomoćnik Viši-Voši
Jasmina, princeza
Sultan, njen otac
Ibrahim i Mustafa, tajni policajci
Džinidžin, duh iz lampe
Građani i radni narod
Bumbar car i car vodonošar
Prve scene pozorišne igre za djecu, izvedene u Pozorištu mladih Sarajevo, u režiji Kaće Dorić.
Uloge:
Car Bumbar
Carica Batkica
Car Vodonoša
Carica Nastasja
Princeza Maša
Princ Venja
Čarobnjak
Stonoga Goga
Mulen Puž
Leptir Lir
Ministar, kuhar, posluga. Cvjetovi, bube, gljive…
(Poslije sedamnaest godina…)
Viva sexico
Odlomci iz knjige. Cosmoboy, Sexikon, Sexpresionizam.
AUDIO
Carev vodonoša i car Bumbar
Prve scene pozorišne igre za djecu, izvedene u Pozorištu mladih Sarajevo, u režiji Kae Dorić.
Lica:
Car
Prvi Ministar
Drugi Ministar
Prvi Pripovjedač
Drugi Pripovjedač
Vodonoša
Glasnik
Kuhar
Kralj Klaus
Princeza Nastasja
Batak Princeza
Dvorjani
Mornari
Otac moje kćeri
Prvo poglavlje romana o postjugoslavenskoj tranziciji
1.
Nije na dnu svake rupe Zemlja Čuda. Život se nastavlja, kao sapunica. Ustajem u sedam, budim se u osam. Hrfššiihhhhfšš… Jebo me Tito ako ti nisi komunjara. Pokretna kolekcija plastičnog mesinga. Dajem otkaz!
